siječnja 15, 2022
Tražim stare bračke težake, baš one što bijahu napravili čudo: pretvoriše suh, krševit i šipragom obrastao kraj u zelene vinograde... Al dođ...
Gdje su sad oni? Leže li tamo gore u seoskim grobljima? Oh, ne, tu su, osjećam ih...
Gdje su sad oni? Leže li tamo gore u seoskim grobljima? Oh, ne, tu su, osjećam ih...
Gdje su sad oni? Leže li tamo gore u seoskim grobljima? Oh, ne, tu su, osjećam ih...
Tražim stare bračke težake, baš one što bijahu napravili čudo: pretvoriše suh, krševit i šipragom obrastao kraj u zelene vinograde... Al dođe rat i filoksera i sve opet opusti.
Gdje su sad oni? Leže li tamo gore u seoskim grobljima? Oh, ne, tu su, osjećam ih u preživjelim starim maslinama. To nisu sagnjili čokoti, no njihove glave što vire iz zemlje. I to nisu kvrge i pruća, što izbijaju iz tla, no njihova ramena, ruke i prsti, što su htjeli napolje, da se opet late mašklina i motike.
A gore, u selima, njihovi grobovi su prazni.
V. Nazor
(Izvorna slika: Ivo Eterović. Na slici se nalazi I. Gospodnetić Bežmek)
Nikola Dominis je diplomirani teolog, pisac, web dizajner i ghostwriter iz Postira s otoka Brača. Zaljubljenik u svoj otok.
Otoče cvrčaka
Na ovom otoku čovjek i kamen žive i ratuju od iskona.
Otok jc moj kamen. U njegovim se škrapama grče masline i uspavljuju čempresi.
Na njegovim terasastim pristrancima danas sve manje listaju vinogradi,
a u travnatu proljeću sve se rjeđe raspojasano utrkuju vižljasti jarići i obijesna
ždrebad po njegovim prodoljima.
Moj jc otok pun gomila. Njih su stoljećima gradile vrijedne ruke trijebeći
s posnih krčevina kamenje da kršu preotmu vlake tla i utisnu u njih loze opora
plavca i slatke vugave.
Na bračkim su vršinama već u osvitu povijesti bile naslagane gomile tvrđave i
gomile grobovi. Posvuda su se u živcu kamenu dubla pojila, krčili putovi. Kasnije
se podižu naselja, crkve i pristaništa. Iz bračke se utrobe vadio mramor
za golemu Dioklecijanovu palaču i mnoge velebne građevine diljem svijeta.
Bračani su se na ovom otoku oduvijek borili za zemlju, a uvijek ovisni o milosti
neba: hoće li toj žednoj crvenici dati kišu, hoće li sunčanim krijesom sažgati
plodine što prkosno dozrijevaju između kamenja.
Ovaj se otok izmiče površnom sudu i usputnim usporedbama. Nehajnu se promatraču
rado preruši. Radije će mu pokloniti osmijeh nego pokazati suzu, gorku
kao pelin i bistru poput rakije.
Brač je najgostoljubiviji ljeti kad nudi svoja naselja, svoje uvale, r a s t v a r a svoje
srce. Na bračkim 175 kilometara dugim obalama ljeti je dvostruko više žitelja.
Po njegovim proplancima cvatu i pale nozdrve buseni kadulje, smilja i vrijeska,
bokori lavande i ružmarina. Stotine boja u sazrelih šipaka, planike, žutike
i sljeza, u nabubrenim bobuljama trna, kupine i rašeljke. Zbog zaglušna poja
cvrčaka, što neumorno cvrče na čvorovima česmine, smriječa i smrče, nazvan
je otokom cvrčaka.
Dr. Petar Šimunović
0 Comments: