 |
| Slika Dolskog katastra načinjenog od Austro - Ugarske vlasti 1836. |
Brački kroničar Vicko Prodić piše o osnutku Dola u svojoj „Kronici otoka Brača" iz 1662. n kontekstu sukoba Bračana i Neretvana. Prodić bilježi kako Bračani nisu htjeli ovisiti o Neretvanima, priznavajući samo nad sobom Grčko ili Rimsko carstvo. Zbog toga su Neretvani opustošili samostane u Postirima i Lovrečini, te su konačno opsjeli grad Škrip, koji su, nakon predaje branitelja, spalili. Prodić zaključuje kako su iz ruševina Škripa nastali Dol, Mali brig iznad uvale Postira i naseljeno je uvelike područje Bola. Drugu predaju o nastanku mjesta zapisao je dolski župnik Pero Perić 1903., u odgovoru ordinarijatu u Hvaru o povijesti mjesta: Pismene povijesti nema; a pripovieda se da nekoliko čobana su po vrhu pasli blago, i da su se po ovdašnjim špiljam zaklonivali i sakrivali pri strahu gusara. Slično navodi i Andre Jutronić: Prema pričanju seljaka, mjesto je nastalo u vrhu doline i podalje od mora kao zbježište pred gusarima, koji su napadali primorske naseobine. Latica Tomašić Srdar pak bilježi, kako su prema lokalnoj predaji, Dol naselili mještani Gornjeg Humca (?) i Škripa, stočari koji su se u bijegu pred omiškim i neretljanskim gusarima sakrivali u špilje oko Dola. Navode svih ovih predaja teško je provjeriti, ali špilje su svakako imale značajnu ulogu za razvoj mjesta, na nekima su nadograđene kasnije kuće, a navodno su i početkom 20. st. u njima živjeli ljudi.
Prvi spomen mjesta nalazimo u dokumentima nastalim između 21. i 25. kolovoza 1337., koji se čuvaju među spisima Descrizione della mensa u Arhivu Splitske nadbiskupije, a objavio ih je Tadija Smičiklas 1912. u Diplomatičkom zborniku. Redom su to ugovori, kojima Splitska nadbiskupija daje dolskim težacima zemlje u najam. Datirani su u vrijeme mletačkog dužda Francesca Dandola, hvarskog biskupa Luke, bračkog kneza Sandija Delfina, njegova vikara Thomasina de Amatisa te bračkih sudaca Dujma Prvoslava, Mikše Dragoslavljeva i Jurja Hrankovića. Prokurator i izvršitelj u ime splitskog nadbiskupa Dominika Luccarija bio je kanonik Biucije. Kao svjedoci navode se Vitko Slovinjin, Ilija Stepšin, Radovan Mangačin, Bela Radova nov, Dobroslav Radojev, Radin Stepčin i Louaio (?) Božanov, a ugovore potpisuju navedeni vikar de Amatis i Dragan sin Berinov Bračanin,carskom ovlašću javni bilježnik i zaprisegnuti kancelar općine bračke. Zemlju u luci Postira u najam, kako bi nasadili vinograde, uzimaju Bela sin Radovanov; Stjepan sin Belote; Miškova udovici Buda i njeni sinovi Beriš i Vladinja; Radin sin Tepeše Golozla; te Nikola sin Jurjev. Radovan sin Slavoša Volina u istu svrhu uzima zemlju koja se nalazi uz javni put koji vodi do mora. Prva tri dokumenta potpisana su u kući notara Dragana, četvrti u Dolu u kući udovice Bude, peti i šesti opet u Dolu u kući nasljednika Devizana.
Godina 1337. smatrana je zbog ovih dokumenta godinom osnutka dolske župe, no za to u njima nema potvrde. Naime, u njima se ne spominju ni župa, ni dolski župnici. Ime prvog dolskog župnika susrest ćemo tek 1575. godine. Šematizam hvarske biskupije navodi kako je „utemeljena od pamtivijeka". Dol svakako spada u starije bračke župe, no o datumu njenog nastanka možemo samo nagađati.
Dalji spomen Dola nalazimo medu istim spisima, opet u kontekstu posjeda splitske crkve u Postirima. Datirani su 10. srpnja 1345., u vrijeme dužda Andrije Dandola, hvarskobračkog biskupa Ivana I., bračkoga kneza Donata Quirinija i njegova vikara Ivana Donatija, te bračkih sudaca Mihovila Šimunića, Nikole Deškovića i Luke Korsera, u nazočnosti Dražoja Tomašića i kancelara Damjana, sina pokojnog majstora Jakova. Splitskog nadbiskupa Dominika ovom je prilikom zastupao Doljanin Vladinja Mišković, a zemlja u Postirima dana je Desači i sinu joj Klonidrugu, te Jurju Železniću. Ove dokumente potpisuju brački vikar Nikola Božeta, te brački notar Antun pokojnog gospodina Guicciardija iz Padove. Dol se spominje i na nekoliko mjesta u bračkom Statutu. Treća glava četvrte knjige Statuta otoka Brača, pisana 1375. g., predviđala je da sudac iz Dola, Škripa i Donjega Humca tri puta sedmično dođe u Nerežišća.22 Glava XXX. prve knjige reformacija (kasnija dopuna statutu) zabranjuje, u slučaju kiše, od Male Gospe do sv. Martina napasanje stoke uz more, a zabranu trebaju proglasiti sela Nerežišća s Donjim Humcem, Dol sa Škripom, Pražnice za sebe i sva druga sela i Straževnik, te Gradac za sebe. Glava LXXXII. iste knjige predviđa, da placariji Nerežišća, Gornjeg Humca, Škripa i Dola ne primaju više plaću od bračke općine, već da mogu imati samo svoje uobičajene regalije (naknade) od kuća i podanika, pod uvjetom da stanuju tamo, gdje stanuje knez Brača i prate ga. U drugoj knjizi reformacija, glava III. prihvaćena 1426. predviđa da se suci biraju na četiri mjeseca, za plaću od 6 malih libara, i to prvi iz Nerežišća, koji mora stanovati sa knezom, drugi iz Donjega Humca, Škripa i Dola, a treći iz gornjih sela. Glava XV., prihvaćena 28. prosinca 1446. predviđa izbor tri komunalna sindika - jednog iz Nerežišća, drugog iz Donjega Humca i Dola, a trećeg iz gornjih sela - na jednogodišnji mandat uz plaću od 1 libre po sporu, osim ako u ime općine izgube spor, čime gube pravo na naknadu. U trećoj knjizi reformacija sastavljenoj 1435., u X. glavi, stoji kako jedna od tri pečaćene mjere venecijanske kvarte od drva mora biti u kući suca za Škrip i Dol.
Konačno, u popisu pašnjaka otoka Brača, na području Dola spominju se sljedeći: Spilični rat, Brnistrovica, Lukovo brdo, Velo brdo, Lišča glava, Kremenje, Lozovik, Kopanjica, Oni brig, Sirižno brdo i Dubčac. Područje sela Dol popisano je još ranije u Bračkom razvodu iz 1423., gdje se navode: Brce Nad Čelo, Nugla, Prodol, Lišča Glava, Petrovi prodol, Nekrušesilicu, Dolac, Kremen, Jamica, Kopačine, Kostirda i Košutov brig.
Dakle, u 15. st. Dol je imao zajedničkog suca sa Donjim Humcem i Škripom. Brački kroničar i kasniji hvarski biskup Dujam Hrankovič, u svom „Opisu otoka Brača", navodi Dol među dvanaest naseljenih bračkih mjesta. Od svih navedenih mjesta Dol je bio najbliži moru. Iz izvještaja Zanbatista Giustiniana iz 1553. g. doznajemo, da je šest od dvanaest bračkih mjesta imalo svoje suce - Nerežišča, Donji Humac, Dol, Pražnice, Mošuje i Gradac. Zabilježeno je kako je 1540. u prvom biranju za suca Dola i Škripa izabran Ivan Gospodnetić, a pri drugom biranju Pavao Gospodnetić.
Od ostalih spomena Dola i Doljana u ovom razdoblju, početkom 15. st. Juraj Tomašič iz Dola, brački plemić i član Velikog vijeća, spominje se kao jedan od skrbnika Matija Nižetića sina pokojnog Mikše Petrulića. Među izbornicima povaljskog opata spominje se 1485. g. plemić Klimpšić iz Dola. U jednoj ispravi iz bračke Milne 1519. spominju se Doljani Jakov Gospodnetić i Nikola Milić. Godine 1540. Nikola Tomašić prodaje teren Pavlu Gospodnetiću u Dolu kod kuća Mislava Ivaniševića i Magličića.
Izvor: Joško Bracanović, Povijest župe Dol na Braču
0 Comments: