siječnja 14, 2022
U zimskim mjesecima, kad bura probija do u srž kostiju, sijeku Bračani česminu, grab, zeleniku. Bezbroj mula najvrsnijeg drva odvozio se u g...
Zima na Braču
Zima na Braču
Zima na Braču
U zimskim mjesecima, kad bura probija do u srž kostiju, sijeku Bračani česminu, grab, zeleniku. Bezbroj mula najvrsnijeg drva odvozio se u grad i grijao bogate domove za posne nadnice sjekača. U vedrim zimskim jutrima odlazili su težaci s nazuvcima privezanim uz držalo motike na prvo okopavanje vinograda, a makinari, umorni i sanjivi od naporne noći tiještenja maslinova tijesta, dočekavši smjenu, žurili su na počinak. Zimi na Braču cvatu bademi i zabijele poput snijega sav okoliš oko naselja uz more. Zimi se legu prvi janjci. Ne znam za milije krzno od runa preplašena tek ojanjena mladunca za vratom, kojega sam oteo stadu i s ovcom doveo u selo da ga uz oganj ogrijem i ogrijanom pružim nabreklu sisu vimena pod trbuhom majke.
Kiše su napunile lokve po bračkoj visoravni, kojom pasu krda poludivljih mula i nečuvana stada ovaca, koja se sama poje na prastarim, još iz rimskih vremena sačuvanim lokvama. Čobani blago samo povremeno naziru, obilazeći usput je li kunina šapa odapela stupicu pred svojim skrovištem u procjepu živca kamena, skupljajući prikliještene puhove u stegnutim oprugama trapula na česminama, prignječene kosove i drozdove pod padnutim lovnim pločama nad malim koritima uz krška cjedila. Zima na bračkom bespuću!
Dr. Petar Šimunović
Nikola Dominis je diplomirani teolog, pisac, web dizajner i ghostwriter iz Postira s otoka Brača. Zaljubljenik u svoj otok.
Otoče cvrčaka
Na ovom otoku čovjek i kamen žive i ratuju od iskona.
Otok jc moj kamen. U njegovim se škrapama grče masline i uspavljuju čempresi.
Na njegovim terasastim pristrancima danas sve manje listaju vinogradi,
a u travnatu proljeću sve se rjeđe raspojasano utrkuju vižljasti jarići i obijesna
ždrebad po njegovim prodoljima.
Moj jc otok pun gomila. Njih su stoljećima gradile vrijedne ruke trijebeći
s posnih krčevina kamenje da kršu preotmu vlake tla i utisnu u njih loze opora
plavca i slatke vugave.
Na bračkim su vršinama već u osvitu povijesti bile naslagane gomile tvrđave i
gomile grobovi. Posvuda su se u živcu kamenu dubla pojila, krčili putovi. Kasnije
se podižu naselja, crkve i pristaništa. Iz bračke se utrobe vadio mramor
za golemu Dioklecijanovu palaču i mnoge velebne građevine diljem svijeta.
Bračani su se na ovom otoku oduvijek borili za zemlju, a uvijek ovisni o milosti
neba: hoće li toj žednoj crvenici dati kišu, hoće li sunčanim krijesom sažgati
plodine što prkosno dozrijevaju između kamenja.
Ovaj se otok izmiče površnom sudu i usputnim usporedbama. Nehajnu se promatraču
rado preruši. Radije će mu pokloniti osmijeh nego pokazati suzu, gorku
kao pelin i bistru poput rakije.
Brač je najgostoljubiviji ljeti kad nudi svoja naselja, svoje uvale, r a s t v a r a svoje
srce. Na bračkim 175 kilometara dugim obalama ljeti je dvostruko više žitelja.
Po njegovim proplancima cvatu i pale nozdrve buseni kadulje, smilja i vrijeska,
bokori lavande i ružmarina. Stotine boja u sazrelih šipaka, planike, žutike
i sljeza, u nabubrenim bobuljama trna, kupine i rašeljke. Zbog zaglušna poja
cvrčaka, što neumorno cvrče na čvorovima česmine, smriječa i smrče, nazvan
je otokom cvrčaka.
Dr. Petar Šimunović
0 Comments: