siječnja 14, 2022
Stada ovaca, promatram, polegla su u duboku hladu krošanja. Žega je utišala zvonca na vratovima ovnova predvodnika; privoljela čobane da pla...
Stada ovaca, promatram
Stada ovaca, promatram
Stada ovaca, promatram
Stada ovaca, promatram, polegla su u duboku hladu krošanja. Žega je utišala zvonca na vratovima ovnova predvodnika; privoljela čobane da planduju u hladu i da djeljaju frule od kore oskoruše. Slušam kako se dugim dolinama otužno razliježe svirka satira s bračke Arkadije poput sjetne dalmatinske pjesme za mjesečine po perivojima i pod prozorima djevojaka. Žega ustitra uzduh, zagrije kamen, uspava bonacu, isuši zdence u naseljima i lokve na pasištima. Otoku naučenu na žeđ Nazor je zahvaljivao: »Otoče bez vode, hvala ti, sto me nauči žeđati i čeznuti za nečim čitav svoj život« (»Brač«, 1940). Otok znoja što padne pa ishlapi na odsjevnoj bjelini ugrijana kamena u bračkim kamenolomima, pred paklenim vratima užarenih vapnenara, u zabojima težaka, čija preplanula leda samo u zamahu motikom razabireš od iskrčene crvenice. Skladaju se zvukovi i mirisi sa stotinama jarkih boja kao na bračkim slikama Ignjata Joba.
Dr. Petar Šimunović
Nikola Dominis je diplomirani teolog, pisac, web dizajner i ghostwriter iz Postira s otoka Brača. Zaljubljenik u svoj otok.
Otoče cvrčaka
Na ovom otoku čovjek i kamen žive i ratuju od iskona.
Otok jc moj kamen. U njegovim se škrapama grče masline i uspavljuju čempresi.
Na njegovim terasastim pristrancima danas sve manje listaju vinogradi,
a u travnatu proljeću sve se rjeđe raspojasano utrkuju vižljasti jarići i obijesna
ždrebad po njegovim prodoljima.
Moj jc otok pun gomila. Njih su stoljećima gradile vrijedne ruke trijebeći
s posnih krčevina kamenje da kršu preotmu vlake tla i utisnu u njih loze opora
plavca i slatke vugave.
Na bračkim su vršinama već u osvitu povijesti bile naslagane gomile tvrđave i
gomile grobovi. Posvuda su se u živcu kamenu dubla pojila, krčili putovi. Kasnije
se podižu naselja, crkve i pristaništa. Iz bračke se utrobe vadio mramor
za golemu Dioklecijanovu palaču i mnoge velebne građevine diljem svijeta.
Bračani su se na ovom otoku oduvijek borili za zemlju, a uvijek ovisni o milosti
neba: hoće li toj žednoj crvenici dati kišu, hoće li sunčanim krijesom sažgati
plodine što prkosno dozrijevaju između kamenja.
Ovaj se otok izmiče površnom sudu i usputnim usporedbama. Nehajnu se promatraču
rado preruši. Radije će mu pokloniti osmijeh nego pokazati suzu, gorku
kao pelin i bistru poput rakije.
Brač je najgostoljubiviji ljeti kad nudi svoja naselja, svoje uvale, r a s t v a r a svoje
srce. Na bračkim 175 kilometara dugim obalama ljeti je dvostruko više žitelja.
Po njegovim proplancima cvatu i pale nozdrve buseni kadulje, smilja i vrijeska,
bokori lavande i ružmarina. Stotine boja u sazrelih šipaka, planike, žutike
i sljeza, u nabubrenim bobuljama trna, kupine i rašeljke. Zbog zaglušna poja
cvrčaka, što neumorno cvrče na čvorovima česmine, smriječa i smrče, nazvan
je otokom cvrčaka.
Dr. Petar Šimunović
0 Comments: